ČAROBNI KAMEN
Jednom, mladić po imeni Ivan prođe selom i spazi kako djeca tjeraju mišicu da pleše. Mladiću je bilo jako žao jadne mišice i on reče djeci:
- Ako pustiti mišicu daću vam nekoliko novčića.
Djeca pristadoše i mišica na svoju veliku radost, bi oslobođena.
Ivan nastavi svojim putem. Na trgu nekog drugog sela naiđe na djecu koja su se igrala s ostarjelim magarcem.
- Ako magarca ostavite na miru daću vam nekoliko novčića - predloži im mladić.
Djeca pristadoše i pustiše magarca. Ovaj pođe veselim kasom, kao da se tako htio zahvaliti svome spasiocu.
Nakon dugog pješačenja kroz šumu Ivan izbi na čistinu, a tamo vidje neku djecu kako tjeraju medvjeda da pleše.
- Igraj! Igraj! - dovikivala su mu djeca.
Ivan ponudi djeci novac da puste životinju, isto onako kako je to i ranije činio.
Ivan nastavi put, usput na cesti naiđe na zlatnik. Vojnici se pojaviše baš kad je Ivan zlatnik spuštao u svoj džep. Oni ga uhvatiše i rekoše mu:
- Taj zlatnik pripada kralju, izgubio ga je jutros vraćajući se iz lova. Odvešćemo te kod kralja i bićeš kažnjen po zasluzi.
Za kaznu, kralj zatvori mladića u kovčeg i vojnici ga baciše u rijeku. Odjednom, Ivan ču neki šum, kao da netko otvara bravu.
- Tko je to tamo? - upita Ivan iz kovčega.
- To sam ja, mišica koju si spasio. Došla sam ti pomoći.
Magarac i medvjed također pohitaše pomoći svom prijatelju. Čekali su ga na drugoj obali rijeke, spremni izvući kovčeg na obalu.
- Hvala, prijatelji! - reče Ivan svojim spasiocima.
Nešto kasnije, nakon što izađe na obalu, mladić nađe bijeli kamen. Medvjed mu reče da je to čarobni kamen. Ivan poželi lijep zamak i čarobni kamen stvori mu lijep zamak. Jednoga dana u Ivanov zamak stigoše neki trgovci i rekoše mladiću:
- Ako nam daš taj čarobni kamen, daćemo ti svo ovo blago.
- Prihvatam - odgovori mladić, zaslijepljen pohlepom.
Kad Ivan predade kamen trgovcima, zamak nestade i on se ponovno nađe u kovčegu koji je plovio rijekom. Njegovi prijatelji opet pohitaše pomoći mu, ali ovoga puta mišica nije mogla otvoriti bravu.
- Moramo pronaći čarobni kamen - reče medvjed - samo ćemo ga uz pomoć čarobnog kamena uspjeti spasiti.
Mišica pođe ukrasti kamen koji su trgovci čuvali u svojoj palači, a svo to vrijeme ju je pratio jedan mačak.On nije ni znao da ga je mišica primjetila.
- Zgrabite ga, prijatelji moji! - povika mišica magarcu i medvjedu koji su je u blizini čekali - oslobodite me ovog dosadnog mačka!
Dok je mišica išla prema rijeci, noseći čarobni kamen, magarac i medvjed presretoše mačka i preplašiše ga, i on pobježe što je brže mogao.
- Uhhhh! - uzdisao je mačak bježeći - ova drska mišica baš ima jaku zaštitu. Bilo bi dobro da se skrijem u ovu šupicu dok magarac i medvjed ne odu nekamo.
Zahvaljujući čarobnom kamenu, magarac, medvjed i mišica najzad spasiše Ivana.
- Još jednom, hvala vam, prijatelji! - sav sretan povika Ivan - od sada ću dobro čuvati čarobni kamen i više ga nikome neću dati.
- Nemoj to nikad zaboraviti - reče mu mišica.
Magarac, medvjed i mišica predadoše mladiću čarobni kamen, a on, ne gubeći vrijeme, poželi ponovno se naći u svome zamku.
- Prijatelji, nikad se više nećemo rastati - obeća Ivan mišici, magarcu i medvjedu.
|
