REPA
U nekom selu živjela dva seljaka, Huan i Pedro, prvi siromašan, a drugi bogat.
- Oh! - uzdisao je siromašni seljak - ma koliko radio, žetva mi je uvijek škrta.
- Zašto ne posiješ ovo sjeme koje sam upravo našla? - reče mu sestra Viola.
- Možemo pokušati - reče seljak - to sjeme je jako suho i ne vjerujem da će iz njega nići bilo kakva biljka.
- Ha, ha, ha, - podsmjehivali su se susjedi Huanu - danima već njeguje tu biljku, a nikakve koristi od nje neće imati.
No, Viola i njen brat Huan nisu obraćali pažnju na podsmjehe svojih susjeda. Nakon izvjesnog vremena, Huan iz zemlje iščupa biljku i na njenom kraju ugleda ogromnu repu.
- Nećemo je ni pojest ni prodati - reče Huan svojoj sestri - poklonićemo je kralju.
Huan i Viola krenuše prema dvoru. Vojnik koji je stražario na dvoru bio je zadivljen repom.
- Nikada nisam vidio nešto slično tome - reče vojnik - to je stvarno dostojno kralja.
- Vidio sam mnogo čudnih stvari u svom životu - zadivljeno reče kralj - nikada nisam vidio tako veliku repu. Bez sumnje, vi ste veoma sretan čovjek, kad imate tako veliku repu.
- Naprotiv - odgovori mladić - ja sam siromašan i nesretan, moj susjed Pedro je sretan čovjek, jer je jako bogat.
Kralj primi repu koju mu je Huan poklonio, zauzvrat mu dade bogate darove i reče:
- Od danas ćeš biti bogat kao i tvoj susjed. Idi i kupi plodnu zemlju i stado.
Kad je Pedro, Huanov susjed, vidio sve one darove koje je kralj poklonio Huanu, postade strašno ljubomoran.
- Što bih mogao učiniti - zapita se Pedro- pa da i ja od kralja dobijem toliko bogatstvo?
Pedro, misleći da je vještiji od Huana, natovari na nekoliko mazgi sve što je imao i pođe prema kraljevom dvoru.
- Ovo što nosim kralju vrijedi mnogo više od jedne repe, pa ma koliko repa velika bila. Sigurno će me kralj obasuti bogatim darovima.
Kralj ga je primio i srdačno mu se zahvalio na tako vrijednim poklonima.
- Nema sumnje-pomisli Pedro-kralj će biti velikodušniji prema meni nego prema sirotom Huanu.
- Bio si darežljiv prema meni - reče mu kralj - u dvoru imam samo jednu stvar koja bi bila dostojna tvojih darova.
I obrati se vojnicima:
- Ovome vjernom podaniku predajte repu koju mi je Huan poklonio!
Pedro nije imao izbora, morao je primiti repu i vratiti se u selo, praćen šalama i podsmjehom svih susjeda.
- U pravu su što mi se rugaju - reče Pedro sebi - zavidio sam Huanovoj sreći i kažnjen sam prema zasluzi. |
