SEDAM GAVRANOVA
Nekada davno živjela jedna obitelj sa sedam sinova, a nakon izvjesna vremena u toj obitelji se rodi i jedna djevojčica po imenu Gita.
- O kako je mala i lijepa - govorila su braća.
Jednoga dana majka reče sinovima:
- Idite i donesite vode da okupam vašu sestricu. I nemojte se dugo zadržati.
Kad su stigli do izvora, koji se nalazio u šumi, najstariji brat dade staklenu posudu najmlađem bratu da je ovaj napuni vodom.
- Oh - povikao je najmlađi brat, kad se sapleo o kamen, pao i razbio posudu.
- Joooj! - zakukao je drugi brat - naš otac je zlovoljan i kad čuje šta smo uradili silno će se razbjesniti.
- Sigurno su se oni vragolani zaigrali u šumi - rekao je otac kad je vidio da ih još nema - nek se pretvore u gavranove.
Čim je on izgovorio te riječi iznad kuće je ugledao jato od sedam gavranova.
- Oh - gorko se pokajao otac - moji sinovi su se pretvorili u gavranove.
Godine su prolazile, djevojčica je rasla i kad je dovoljno porasla pošla je tražiti svoju braću.
- Da li znaš gdje su moja braća? - pitala je Sunce.
Sunce nije odgovorilo. Pala je noć i izašao je Mjesec. Ni od Mjeseca nije dobila odgovor. Djevojka se tada obratila zvjezdama:
- Recite mi, zvjezdice, da li znate gdje su moja braća?
- Tvoja braća se nalaze na Kristalnom brdu - odgovorila joj je jedna sjajna zvjezda - a sad uzmi ovaj ključ, koji otključava vrata spilje u kojoj žive tvoja braća i kad tamo stigneš moći ćeš sa njih skinuti očevu kletvu.
Djevojka je tako išla i išla dok nije stigla do spilje. S ključem, koji je od zvjezde dobila, otključala je vrata spilje.
- Što želiš? - upitao ju je patuljak na ulazu u spilju.
- Tražim sedam gavranova, mojih sedmoro braće - odgovorila je ona.
- Moji gospodari, gavranovi, sad nisu kod kuće - odgovori patuljak - ali ako želiš možeš ih pričekati pred ulazom spilje.
- Da li ću ih dugo čekati? - pitala je djevojka gorući od nestrpljenja.
- Nećeš - odgovori patuljak - uvijek se vraćaju s prvim zalaskom Sunca. Čini mi se da već čujem šum njihovih krila.
Trenutak kasnije, šum krila se pojačao i na nebu se pojavilo sedam gavranova.
- Već su stigli! Već su stigli! - radosno je povikala djevojka.
- Hej! Hej! Ko je ova djevojka? - upitaše gavranovi patuljka.
- Ja sam vaša sestrica - povikala je djevojka i pokazala im prsten koji je uzela od oca kad je krenula na put.
- Odista - reče najstariji brat - ovo je prsten našega oca.
Djevojka je izljubila svih sedam gavranova i oni su se istoga trenutka ponovno pretvorili u dječake.
- Braća i njihova sestrica oprostiše se od patuljka i krenuše na put sa željom da što prije zagrle svoje roditelje.
- Zbogom! Zbogom! - dovikivao im je patuljak tužan što se rastaje od sedmoro braće.
- Zbogom prijatelju - odgovorio mu je najstariji brat - ostavljamo ti spilju i Kristalno brdo.
Nakon nekoliko dana hoda sedmoro braće i njihova sestra stigoše u dom svojih roditelja.
- Oče! Majko! - povikala je djevojka - moja braća su opet kod kuće.
- Hvala ti - reče joj otac - nikada ih više neću proklinjati.
Njihovu radost uvećale su šumske životinje, koje su cijeli dan svirale i tako doprinjele još većem zadovoljstvu cijele obitelji, koja je živjela dugo i sretno.
|
