HUAN NEUSTRAŠIVI
Prije mnogo godina, u jednoj dalekoj zemlji, u jednoj staroj brvnari živjeo čovjek sa dva sina. Sinovi su se zvali Pedro i Huan. Pedro je bio vrlo plašljiv, a Huan nije znao za strah.
- I ja bih želio osjetiti što je to strah - reče Huan bratu - zato ću poći u šumu po noći kada izlaze vještice i duhovi.
Iste noći Huan se iskrao iz kuće i uputio u šumu. Nakon duga hoda ogladnio je i sjeo ispod jednog drveta kako bi pojeo komad kruha i sira koje je ponio od kuće. Odjednom ugleda staricu kako mu se približava jašući na metli.
- Ho - reče Huan - evo mi posjete.
- Hi, hi, hi, hi - smijala se starica kad je pred Huana sletjela - ja sam vještica.
- Zaista, dobra ženo ? - podsmjehnuo joj se Huan Neustrašivi - ovo baš i nije pravo vrijeme za šetnju po šumi. Bolje bi ti bilo da si ostala u krevetu.
- Zar me nisi razumio? - upita ga starica - ja sam vještica, zar me se ne plašiš?
Vještica pozva svog prijatelja, Diva s planine, i reče mu:
- Ovaj momak ne zna što je to strah, kao što vidiš, ni tebe se ne plaši.
- Ako želiš upoznati strah - reče mu Div s planine - provedi tri uzastopne noći u dvorcu koji se nalazi na vrhu one planine.
Nakon duga pješačenja Huan Neustrašivi stiže pred vrata dvorca.
- Kud si pošao? - upita ga medvjed.
- Došao sam kako bi u ovome dvorcu proveo tri uzastopne noći i tako upoznao strah.
- Siguran sam da ćeš ga upoznati, momče - reče medvjed - dvorac je pun duhova i nitko u njemu nije uspio izdržati više od jedne noći.
Huan je ušao u dvorac, legao na plast sjena i zaspao.
- Huuuuuuuuuuuu! Huuuuuuuuuuu! - čuli su se glasovi raznih duhova koji su pokušavali uplašiti Huana. Ali Huan je bio obradovan njihovim dolaskom, jer im je skinuo plašteve kojima su bili zaogrnuti i s njima napravio svoju postelju.
- Ovako ću bolje spavati -rekao im je - a sad van, van odavde!
Sljedeće noći Huan je ponovo legao na slamu i zaspao, ali ubrzo ga je nešto probudilo. Kad je otvorio oči ugledao je duha obučenog u crno kako pleše uz muziku miševa.
- Svirajte glasnije! - dovikivao je duh miševima - pokazaćemo mi njemu šta je strah.
Kad je duh vidio da ga se dječak ne boji prišao mu je i upitao ga:
- Tko si ti kad me se ne plašiš?
- Zovem se Huan - odgovorio je dječak - ne plašim te se zato što ja ne znam što je to strah. Nego vidim da ti je nos crven, sigurno si prehlađen, daću ti jednu svoju plahtu da se ogrneš.
Duh se razbjesnio i otišao, a Huan je i sljedeće noći došao u dvorac prenoćiti.
- Oho - iznenadio se kad je ugledao lijep krevet na mjestu gdje je ranije bila slama.
- Ove noći ću sigurno bolje spavati nego prethodnih - pomisli Huan.
Čim je legao, krevet je poletio u zrak. Cijele noći krevet je letio, zaustavio se tek ujutro u vrtu kraljeve palače.
- To je dječak koji je tri noći proveo u dvorcu - rekao je netko od prisutnih.
- Sad sigurno znaš što je strah? - upitao ga je netko od prisutnih.
- Ne, još uvijek ne znam što je strah - odgovori Huan - ali pošto sam proveo tri noći u dvorcu sad namjeravam zaprositi kraljevu kćer.
Huan i princeza su se vjenčali i otišli u jednu veliku prekrasnu palaču sretno živjeti. Huan, koji još uvijek nije znao što je strah, jednog dana je sa svojom ženom šetao po vrtu palače. U jednom trenutku, dok su bili kraj jezera, princeza ga je slučajno gurnula i on je pao u vodu.
- U pomoć! U pomoć! - vikao je Huan - ne umijem plivati, ne umijem plivati.
Princeza je pomogla mužu izaći iz vode. Kad je izašao upitala ga je s osmjehom na usnama:
- Da li sad znaš što je strah?
- Da, sada znam što je strah - odgovorio joj je Huan - premro sam od straha. Sad sam, zahvaljujući tebi, kao i svi drugi ljudi.
Ipak, unatoč svemu narod ga je i dalje zvao Huan Neustrašivi.
|
