OTAC I DVIJE KĆERI
Nekada davno živio u jednom gradu otac i njegove dvije kćeri. Bile su veoma dobre i lijepe. Svaka je imala svog dečka.
- Baš imam sreće - reče starija sestra - moj budući muž je vrtlar. Obećao mi je da će me čuvati k'o što se cvijeće pazi i čuva.
- I ja sam veo sretna - reče mlađa - mladić koji me je zaprosio vrsni je keramičar, pazit će me i čuvati k'o da sam nježna figura kakvu oblikuju njegove ruke.
- Budite zadovoljne zbog svojih budućih muževa, kćeri moje, - reče im otac - siguran sam da će te biti sretne.
Obadvije svadbe bile su istoga dana, jednog sunčanog svibanjskog jutra.
- Nema nježnijeg i ljepšeg cvijeta od tebe - reče muž starije sestre.
- Tvoja ljepota može se usporediti samo s mojim najljepšim porculanskim figurama - uskliknu muž mlađe sestre.
Nakon izvjesnog vremena, njihov otac, koji je bio jako usamljen i kome je nedostajalo prisustvo njegovih kćeri, odluči posjetiti ih.
Prvo ću posjetiti Ameli, koja se udala za vrtlara - pomisli on.
Amelia je poslužila oca raznim kolačima i vinom.
- Tvoj muž je sigurno sretan s tobom, kćeri - reče otac - ti si kao i uvijek veoma vrijedna.
- Da oče, on nema razloga žaliti se na mene, a ni ja na njega. Samo ima jedna stvar koja nas brine, oče - reče mlada žena pokazujući rukom prema cvijeću u vrtu, klonulom i sasušenom od Sunca. - Bilo bi dobro da padne kiša i natopi cvijeće i bilje koje moj muž uzgaja u vrtu.
- Misliću na kišu koliko i vas dvoje, možda će vam to nekako pomoći - obeća joj otac.
Nakon nekoliko dana, dobri čovjek poželi posjetiti i mlađu kćer koja se udala za keramičara.
- Sigurno će se jako obradovati kad me vidi - pomisli on - uvijek je bila dobra prema meni.
- Kako si Luisa ? - upita otac kćer - po tvome izgledu rekao bi da cvjetaš od sreće i zdravlja.
- Točno tako, oče -odgovori ona - ništa mi ne nedostaje, a zdravlje mi je izvrsno.
- Nema sumnje, kćeri moja, tvoj muž je veoma sretan što se tobom oženio. Dobro kuhaš, a kuću vodiš kako najbolje treba.
- Ne mogu se požaliti, oče - odgovori Luisa - ali ne mogu ni skriti ono što me zabrinjava.
Mlada žena povede oca pred kuću i pokaza mu tanjure, lonce i zdjele koje je njezin muž napravio.
- Stalno gledam u nebo sa željom da i dalje bude suho i sunčano, kako bi se sve to posuđe, koje je moj muž napravio, posušilo.
- Kad nas se sjetiš poželi da ovako lijepo vrijeme i dalje traje - reče mu kćer na rastanku.
- Kako ću kćeri moja - reče otac - tvoja sestra je poželjela suprotno, da padne velika kiša i zalije njezino cvjeće.
- Što da radim? - pitao se dobri čovjek - Amelia me molila da poželim kišu, a Luisa da poželim lijepo i toplo vrijeme. I što bi sad ja od ovo dvoje trebao poželjeti?
Najzad dobri čovjek uspije naći pravedno rješenje:
- Neka bude onako kako bi trebalo biti !
|
