SRETNI PRINC
Na trgu, u jednom malom gradu, stajao je spomenik sretnom princu.
Jedno popodne oko spomenika je oblijetalo jato lastavica. Jedna od njih, već umorna, rekla je ostalim lastavicama:
- Ja ću se malo odmoriti na ovom spomeniku.
- Što se to događa ? - začudila se lastavica kad je primjetila kako se niz spomenik slijevaju kapi - zar je počela padati kiša ?
- To ja plačem - odgovori spomenik - dok sam bio živ svi su me zvali srećni princ, a sad sam shvatio da na svijetu nema sreće. Možeš li mi pomoći dobra lastavice ?
- Kaži, što da učinim ? - zapita lastavica
- Uzmi u svoj kljun rubin koji se nalazi na mom maču i odnesi ga sirotoj djeci koju muči glad i hladnoća.
Lastavica je izvadila rubin koji je krasio prinčev mač i pohitala ispuniti njegovu molbu. Letjela je iznad krovova kuća maloga grada i ubrzo pronašla kuću u kojoj su živjela sirota djeca.
- Oh! - uskliknula su djeca - donijela si nam skupocjeni rubin, lastavice. Za njega možemo kupiti puno odjeće i hrane.
- A sad - zamolio je spomenik - kljunom izvadi smaragde iz mojih očiju i odnesi ih sirotoj djevojčici koja živi u šumi u jednoj maloj kućici.
Nakon puno truda lastavica je izvadila smaragde i poletjela prema šumi. Kad je pronašla kućicu u šumi uletjela je u nju kroz otvoren prozor i na stol kraj usnule djevojčice ostavila smaragde.
-Kad se djevojčica probudi - pomislila je lastavica - pronaći će smaragde i više neće biti nesretna.
- Hoćeš li mi i dalje pomagati ? - upitao je princ lastavicu.
- Da - odgovori ona - ali jako sam umorna, jedva mogu letjeti, mislim da više nikada neću uspjeti sustići svoje jato i sastati se sa svojim lastavicama.
Cijele noći lastavica je vadila drago kamenje iz spomenika i raznosila ga siromašnoj djeci maloga grada.
- Ne zahvaljujte meni - govorila je lastavica - to su dragulji sretnoga princa sa trga. On je odlučio biti dobar i plemenit.
- Jadna lastavice - rekao je princ - mojom krivnjom više nemaš snage poletjeti i pridružiti se svome jatu.
- Nije važno - odgovorila je ona - sretna sam što sam ti mogla pomoći da učiniš dobra djela.
U samo svitanje dana, sa prvim zracima Sunca lastavica je, iznemogla od umora, pala na kameno postolje spomenika. Ujutro, kad su sudija i njegovi pomoćnici izašli da obiđu grad, zaustavili su se i zagledali u spomenik sretnom princu.
- Užas! - povikao je sudija - kako je postao ružan i oronuo.
- Da - prihvatio je jedan od pomoćnika - sa njega su nestali svi dragulji, čak i rubin s mača i smaragdi iz očiju.
- Pogledajte ! - skrenuo im je pažnju jedan od službenika - u podnožju spomenika je jedna uginula ptica. Kakvo smeće.
- Moraćemo srušiti spomenik - rekao je sudija - više ničemu ne služi. Ružne stvari su beskorisne.
Sudija je srušio spomenik sretnog princa i na njegovom mjestu sagradio neki ružni spomenik. Ali svake noći, kad je bilo vedro, na nebu su sjale dvije nove zvijezde. Bila su to srca sretnoga princa i dobre lastavice. Dok su zvijezde treptale činilo se kao da govore:
- Ne zaboravite prijatelji dobrota je trajnija i važnija od ljepote. |
